VIDEO / Italija spremna uložiti 9 milijardi eura u superborbeni zrakoplov

Tehnološki podređena

Riječ je o skupoj okladi, ali i pokušaju tehnološke emancipacije od velikih programa iz prošlosti, u kojima je Italija često imala podređenu ulogu.

Rim, zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom i Japanom, želi se pridružiti uskom krugu zemalja sposobnih samostalno projektirati i upravljati borbenim zrakoplovnim sustavima sljedeće generacije.

GCAP predstavlja jedan od stupova talijanskog vojnog planiranja u srednjem i dugom roku te označava mogući zaokret u odnosu na prethodne programe – od Eurofightera do F-35 – u kojima su pristup tehnologiji i kontrola sposobnosti uglavnom ostajali u rukama najjačih partnera.

Što je Global Combat Air Programme?

GCAP je rezultat objedinjavanja dvaju prethodnih programa: britanskog Tempesta i japanskog projekta FX. Cilj je razvoj zračnog borbenog sustava šeste generacije do 2035. godine, koji bi postupno zamijenio platforme poput Eurofighter Typhoona i Mitsubishi F-2.

Riječ je o integriranom zračnom sustavu osmišljenom za djelovanje u složenim ratnim okruženjima, s naglašenom interoperabilnošću sa savezničkim snagama.

Prema Višegodišnjem dokumentu obrambenog planiranja, talijanski doprinos GCAP-u procjenjuje se na oko 9 milijardi eura do 2035. godine. Taj iznos odnosi se na razvojnu fazu i ne uključuje buduće troškove serijske proizvodnje niti operativni životni ciklus sustava.

Samo za 2025. godinu planirana izdvajanja premašuju 600 milijuna eura, čime se GCAP svrstava među najskuplje programe vojnog zrakoplovstva, uz F-35 i modernizaciju Eurofightera. Kao i kod većine velikih obrambenih projekata, početne procjene mogle bi se s vremenom revidirati, piše Euronews.

Od Eurofightera do GCAP-a

GCAP će određeno vrijeme djelovati paralelno s Eurofighterima i F-35, prije nego što ih postupno zamijeni. Italija trenutačno raspolaže sa 118 Eurofightera te planira imati 115 F-35, s ukupno više od 180 borbenih zrakoplova oko 2040. godine.

Program bi trebao pomoći i u smanjenju zaostatka u području bespilotnih borbenih sustava (UCAS), kroz razvoj naprednih pomoćnih platformi povezanih s glavnim zrakoplovom.

Iskustvo programa F-35

Za razliku od F-35, koji je u Italiji izazvao snažne političke podjele, GCAP zasad uživa širi konsenzus. U slučaju F-35, model suradnje bio je izrazito usmjeren prema Sjedinjenim Američkim Državama, koje su zadržale ključnu kontrolu nad tehnologijom i operativnim odlukama.

Ograničen prijenos tehnologije i prisutnost tzv. „crnih kutija” – zatvorenih, američki kontroliranih sustava – frustrirali su talijanske aktere i ograničili tehnološki suverenitet zemlje. Nasuprot tome, GCAP predviđa ravnopravan pristup tehnologiji, u skladu s talijanskim zahtjevom za operativnom autonomijom.

Glavni izazovi

Prema Institutu za međunarodne odnose (IAI), GCAP je za Italiju bez presedana po razmjerima ulaganja, ali i visokorizičan projekt. Kompleksnost programa – koji uključuje borbeni zrakoplov šeste generacije, bespilotne sustave, napredne komunikacijske mreže i otvorene digitalne arhitekture – zahtijeva stalnu koordinaciju industrije i institucija.

Poseban izazov predstavlja upravljanje povjerljivim podacima, budući da mnoge talijanske male i srednje tvrtke te istraživački centri nemaju iskustva rada na toj razini sigurnosti. Također, uspjeh projekta ovisit će o stabilnosti opskrbnog lanca, dostupnosti kvalificiranog kadra i dugoročnoj financijskoj dosljednosti.